Izbegavati rad sa
hemolitičnim, lipemičnim i ikteričnim uzorcima. Hemoliza može da se
izbegne uporebom igle sa većim volumenom. Uvek koristiti samo krv dobivenu iz
intravazalnog, nikako iz paravazalnog prostora.
Elementarni zahtev je da se uzorci čuvaju u
zatvorenim epruvetama
(sudićima) (uglavnom iz gore
navedenih
razloga). Skoro za svaki analit postoje podaci o stabilnosti u funkciji
temeperature i vremena
čuvanja. Laboratorija može uvek da da potrebne informacije. Takođe postoje
nekoliko važnih pravila
čuvanja za
grupre analiza, ali ni ovde ne mogu da se izbegnu izuzeci. Neka od važnjih
pravila:
za vreme
koagulacije (30-45 minuta) uzorke čuvati
na sobnoj temperaturi, a ne u frižideru.
Epruvete sa krvlju treba držati uvek u vertikalnom
položaju (efikasnija
koagulacija), dobro zatvorene (isparavanje !), što je moguće na
nižoj temperaturi (voditi računa o
izuzecima), duže stabilno (što je hladnije), opet izuzeci (pomenuti), jer i u frižideru
postoji opasnost od isparavanja (kondenzacija
tečnosti na rashladnom uređaju). Sa uzorcima u sudićima za jednokratnu upotrebu smanjuje se problem čuvanja.
Uzorke pune krvi ne stavljati u frižider. Ako se urin uzorci
hlade, mogu da se talože soli (kalcijum, magnezijum, mokraćna kiselina).
Za vreme koagulacije (30-45 minuta) uzorke čuvati
na sobnoj temperaturi, a ne u frižideru.
Ako uzorci ne mogu da se uzmu odmah u rad treba
neposredno da se zamrznu u zamrzivaču* na - 200C do -300C
neki čak i na -700C. Skoro za svaki
analit postoje utvrđeni podaci za dužinu vremena
zamrzavanja na različitim temperaturama, stabilnost,
broj ciklusa zamrzavanje/odmrzavanje, kao i nepodesnost zamrzavanja. Laboratorija ima podatke za
svaku analizu koju izvodi. (Važna napomena*: zamrzavanje u delu frižidera, apsolutno je nedovoljno
jer se ne postižu zahtevane temperature !.) Poželjna je unutrasnja i spoljna kontrola svih rashladnih uređaja.
|