Da bi se izbegli nesporazumi oko često upotrebljavanog pojma normalne vrednosti, preporučeno je da se zameni sa pojmom referentna vrednost i referentni interval (oblast). Referentne
vrednosti se dobijaju iz rezultata jednog što je moguće bolje definisanog zdravog kolektiva ili makar od osoba bez simptoma bolesti. Kod normalne podele za referentni interval uzimaju se (najčešće) sve
vrednosti rezulata ispitivane populacije između 2.5% do 97.5%. Pošto na ove vrednosti utiču mnogi faktori (nezavisni: pol, starosno doba,...) i zavisni (kao i metoda određivanja), pogledajte samo najvažnije u našim informacijama pod "Šta nam kazuju laboratorijski rezultati" i "Odstupanja od referentnih / normalnih vrednosti".
Normalne vrednosti / referentne vrednosti
Da bi se procenile dobivene vrednosti i raspoznalo
patološko odstupanje, treba ih
uporediti sa prosekom
reprezentativnih
vrednosti dobijenih kod “zdrave populacije”. Ovaj prosek predstavlja
vrednosti dobivene ispitivanjem velikog broja zdravih ljudi i predstavlja takozvanu oblast “normalnih”
vrednosti” ili “oblast referentnih” vrednosti. Pojam”normalna vrednost” može da bude i
sporan, jer niko ne
može stvarno da utvrdi šta je “normalno”. Stoga se danas skoro uopšte i ne govori o
“normalnoj oblasti”, već o “referentnoj oblasti”. Pošto
nikad nisu ispitivane SVE zdrave
osobe, već samo određeni
deo populacije, postoje
razlike u datim referentnim oblastima zbog
zavisnosti od sastava ispitivanog kolektiva (starosno doba, pol, fiziološko
stanje, socijalni status, ..), ali su uslovljene i primenom merne metode (za određivanje iste supstance). Da
bi se primenila odgovarajuća referentna vrednost, laboratorija mora uvek da ima kompletne podatke pacijenta.
Kod kontrole lekova postoje takozvane terapijske referentne vrednosti, pošto lek može različito da deluje na svaku osobu i prema tome svaka osoba je podnosi individualno. Ono što je važno u kontroli lekova je "cutoff" vrednost (granična vrednost) toksičnosti leka koja ne sme da se pređe. Na osnovu laboratorijskih vrednosti lekar podešava dozu leka dok se ne postigne optimalna koncentracija, koju u daljoj kontroli terapije održava ili prilagođava (smanjuje ili povećava dozu leka zavisno od kliničkog statusa pacijenta).
Laboratorijske
vrednosti se izražavaju u različitim jedinicama, po
pravilu internacionalnim, koje uvek predstavljaju
količinu ispitivane materije u određenoj zapremini tečnosti u kojoj se nalazi; manje više gramu (g)
ili delovima grama na litar (L) (primer
60 g/L belančevina u litru seruma). Kod enzima koji imaju katalitičku ulogu,
meri se njihova aktivnost i izražava u IU/L (internacionalnim jedinicama na
litar).
|